Izgubiti oca je stvarno teska stvar, kad osjetis na srcu nepopravljiv kvar.
Kad ti se sve u zivotu rusi, a osjetis njegov sapat u dusi.
Pozelis da i ti jednog dana dostignes zivot slican njegovom,
pa se sve vise bojis i dragog Boga molis da te spasi uslisenom dovom.
Sada znas da nema njega, za tebe najveceg u zivotu bega.
Da sa njim slavis rodjendan osamnesti,
ma da znam da ce se to na suze svesti i da ce te neka od njega odvesti.
Kada te tuga pritisne i bol obuzme ,
samo se njega sjetis i onda se zapitas sto Bog dobre ljude sebi uzme.
Zbog cega ih odvodi sebi gore u visine velike, da li i gore postoje neke prilike druge,
za nase slike pune tuge.
Njegov lik se urezao u srcu tvom i ostao kao zapecaceni poplavljeni dom.
Suznim ocima napunjen vodom,
a zakljucan sa njegovim tajnim kodom.
Oce moj ja nisam taj sto znam, da li je to ljubav ili bol u srcu mom,
opkoljen vjecnom tugom i razdvojen visinom dugom,
mozda nikad necu to znati,
ali zauvijek cu te u srcu nositi i teskim jecajem zvati.
Ja nisam vise onaj mali, kako si me prije zvao.
Sada sam odrastao, tvom liku dostojno dorastao,
pravi momak postao, zeljan tebe zauvijek ostao.
Kad mi je tesko bjezim od stvarnosti,
sanjam tebe da si jos uvijek u realnosti,
ja i ti staza duga, kao nekad dobra stara Juga.
Oce, kao dobra stara Juga… Oce moj, babo moj.
Ja nisam vise onaj mali, kako si me prije zvao.
Sada sam odrastao, tvom liku dostojno dorastao,
pravi momak postao, zeljan tebe zauvijek ostao.
Kad mi je tesko bjezim od stvarnosti,
sanjam tebe da si jos uvijek u realnosti,
ja i ti staza duga, kao nekad dobra stara Juga.
Oce, kao dobra stara Juga…
Oce moj, oce moj, babo moj, babo moj…
Zahvaljujemo Happa na poslanom tekstu